Zavičajna zbirka / Muzej
O PROJEKTU
Etno kuća pod Okićem
Ovaj tekst kratka je prezentacija projekta obnavljanja stare seoske kuće a u kojoj sam u djetinjstvu živio, i njezine prenamjene u ZAVIČAJNU ZBIRKU pod nazivom “Etno kuća pod Okićem”.
Projekt obuhvaća obnavljanje dviju zgrada i uređenje dvorišta.
SEOSKI TURIZAM Etno kuća pod Okićem registriran je 2003.godine pod nazivom SELJAČKO DOMAĆINSTVO Marijan Slakoper. Nakon izgradnje smještajnih kapaciteta, 2009. i registracije kampa 2014. godine, naziv djelatnosti glasi: SELJAČKI TURIZAM Slakoper.
Kuća za stanovanje
Kuća za stanovanje u kojoj su izloženi predmeti koji su se nekada u njoj upotrebljavali, postavljeni onako kako su bili postavljeni dok se u njoj živjelo. U ovom objektu također ugošćujemo posjetitelje u prostoru gdje su bile spavaće sobe i u podrumskom prostoru.
Gospodarska zgrada, koja je preuređena u prostor za SMJEŠTAJ u potkrovlju, na katu (nekad komora) za kuhinju i podrumski prostor za recepciju i sanitarni čvor.
Etno kuća pod Okićem smještena je dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba. Nalazi se u selu KLAKE, udaljenom od Samobora 8 km. U neposrednoj blizini kuće nalazi se stari grad Okić (ostaci zidina).
Okićki kraj bio je u dalekoj prošlosti jedna jedinstvena cjelina koja je obuhvaćala čitavo okićko vlastelinstvo ili imanje koje se prostiralo u trokutu između Zagreba, Samobora i Jastrebarskog. Prema novoj teritorijalnoj podjeli Republike Hrvatske, okićki kraj pripada u cijelosti Županiji zagrebačkoj. Od davnine postojale su na tom području dvije župe: Sv. Marija od Okićem i Sv. Martin pod Okićem. Etno kuća pod Okićem nalazi se u podnožju šiljatog brda i ostataka zidina starog grada Okića. Selo Klake podijeljeno je na mnoštvo zaseoka. Etno kuća pripada zaseoku Jakopci (selo Klake) i župi Sv. Martin pod Okićem. Etno kuća zamišljena je kao zavičajna zbirka dijela kulturne baštine podokićkog kraja. Svojom građom i izloženim predmetima govori o kulturi življenja prošlih desetljeća. Izloženi predmeti smještena su u tri prostorije i podrumu : gank, kujna, hiža i pelnica. U dvorištu oko kuće na prikladan način smješteni su oruđa i ostala pomagala gospodarskog života sela. Etno kuća pripada obitelji Slakoper, čije se nastanjenje u okićkom kraju spominje već krajem 18.st. (preko 200 godina).
Kujna ima tri prostora za loženje (kurenje), koji su spojeni u jedan dimnjak. Glavno je ložište ložište za sobnu peć s priborom za održavanje vatre i pečenje kruha (greblica za pepel , lopar za kruh , metlica ). Drugo po važnosti je ložište za štednjak(šporet s rolom) , a služilo je isključivo za pripremanje hrane. U prostoriji se pekla (kuvala ) i rakija. Za tu svrhu služilo je posebno ložište s bakrenim kotlom, klobukom-poklopcem i kacom (destilacijska posuda). Isto ložište bilo je korišteno u zimskim mjesecima za podgrijavanje hrane svinjama.
Na suprotnoj strani kuhinje na policama (zdelnak) smješteni su glineni lonci za mlijeko, košare za sušenje sira, ribeženi i drugo razno suđe za pripremanje hrane. Posebno mjesto zauzima stol ili škrinja (meltruga) za miješanje kruha i čuvanje ostataka brašna. Na zidanom povišenju u kuhinji nalaze se i ostala pomagala : mužar – naprava za usitnjavanje soli, šećera, maka, oraha, stepica (stepenka) – posuda sa stapom za izradu maslaca, mlinac za kavu, mak, papar, ćup za čuvanje vinskog ili jabučnog octa , solenka, razne kuhače i mašina za mljevenje mesa. Iz kuhinje su vodile drvene stepenice na tavan (najžu). Na tavanu oko dimnjaka sušilo se meso, a na pod se spremalo i sušilo žito.Sada je tavanski prostor uređen za potrebe smještaja- apartmana.
Predsoblje sa stepenicama (gank) naknadno je dozidan nakon diobe velikog domaćinstva. U predsoblju su naprave za obradu konoplje: stupa, trlica i palica, rašek za namatanje preje i grebeni. Od ostalih predmeta izloženih u ganku važno je izdvojiti kuhinjski ormar (gredenc)
Prostor za goste (bivše spavaće sobe) na katu nalazi se desno od glavnog ulaza tj. ganka. Nako diobe domaćinstva (početkom 20. stoljeća) ovaj dio kuće dobiva novi ulaz (drvene stepenice i gank). Prostor je uređen i pripremljen za posjetitelje tako da služi za boravak tokom ručka, za razne vrste druženja, prezentacija, predstava i slično. Interijeru je ostavljena jednostavnost i izvornost. Podovi su od širokih hrastovih planjki i prilično neravni. Zidovi su bijeli sa slikama i predmetima iz prošlosti. Od namještaja jedino je stara komoda (šantuš).
Podrum (pelnica) je ispod bivših spavaćih soba. Podrumske prostorije su dvije.
Prostorija je obnovljena i prilagođena potrebama posjetitelja (odrasli i dječje grupe). Veća prostorija pripremljena je za 16 osoba.
Manja prostorija sadrži kaljevu peć i boravak do 12 osoba.
Na dvorištu oko kuće smješteno je oruđe i ostala pomagala gospodarskog života na selu, te velika vinogradarska preša …
Na kraju ovog pregleda zbirke Etno kuće pod Okićem, važno je napomenuti kako većina izloženih predmeta pripada obitelji Slakoper, odnosno korištena je i upotrebljavana u njezinoj prošlosti.
Zbirka u Etno kući pod Okićem
Kroz svoju povijest kuća je trpjela veće i manje građevinske zahvate, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete življenja i stanovanja. Promjena krova iz slamnatog pokrova (šope) na pokrov od crijepa, te dogradnja ulaza s hodnikom učinjena je u razdoblju od 1920. do 1930. godine. Kuća se sastoji od tri prostorije – hiže, kujne i ganka, te spavaćih soba (sada prostorija za prihvat gostiju) na katu i dvije podrumske prostorije.
Zidovi najveće prostorije – dnevnog boravka napravljeni su od drvenih dasaka -planjki. Na unutrašnji dio zida nanesen je tanki sloj žbuke. Zidovi i podovi kuhinje i predsoblja napravljeni su od cigle, kamena i betona. Pod u hiži načinjen je od hrastovih dasaka, a strop od dasaka pričvršćenih na noseće grede.
Glavna i najveća prostorija kuće je hiža. Sobna peć sazidana od grijaćih elemenata- pečnjaka i limenog rola smještena je u uglu zidova bez prozora. Zbog opasnosti od zapaljenja drvenih zidova, jedna strana peći odmaknuta je (oko 40 cm) od zida. Taj se prostor zvao zapečak, a služio je za sušenje sjemenja, sira te za spavanje male djece. Druga strana peći direktno se naslanja na zid kuhinje. Kroz taj zid (od cigle i kamena) tj. posebni otvor, ložila se sobna peć i pekao kruh. Odmah do peći smještena je kolijevka (zipka).
Dijagonalno u odnosu na peć nalazi se stol sa stolicama i klupama , a iznad je raspelo s kipom. Soba još sadrži ormar za odjeću, te ormar s ladicama (šantuš). Šantuš je jedan od važnijih predmeta u sobi, a donijela ga je u kuću udavača kao miraz. Sastoji se od dva dijela: donjeg s ladicama za posteljinu i gornjeg sa staklenom vitrinom. Rasvjeta je električna iz 50-ih godina, s jednom žaruljom-tanjurom na sredini stropa.
Mašina za šivanje (singerica) smještena je uza zid s najviše dnevnog svjetla. Singerica je također predmet koji je snaha (ako je bila dovoljno imućna) donijela u svoj dom. Iznad mašine nalazi se veliko zrcalo (špigel). Svojim nagnutim položajem osigurava odraz osobe u cijelosti.
Planovi, problemi i očekivanja
Poštovani posjetitelji, vrijeme u Etno kući nije zaustavljeno. Ona ne živi kao povijesni relikt, već joj je pružena, za razliku od mnogih drugih kuća toga kraja, a i drugih krajeva Hrvatske, jedinstvena prilika da živi u svojoj povijesnosti i u novom vremenu, čuvajući izvornost i bivajući otvorena za sadašnjost i budućnost. Kuća je živjela 200 godina, uvijek nova i stara. Upravo tako i ja vidim njezinu budućnost.
Vaši domaćini,
Marijan i Kata SLAKOPER
